|
|
 |  | ||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||
| EDIN SARAČ, POEZIJA |  |
Zamišljeno, melanholično i inspirativno. Pjesnik je u potrazi i nalazi na čitalačku radost NEŠTO O NEČEMU. Poezija Edina Sarača je pozija pauze iza koje odzvanjaju smislovi izgovorenih pojmova, logično i prepoznatljivo, "a opet" nekako nenadano. Kao da pjesnik nalazi u nama još nešto dublje i od onoga što sami samo tek naslučujemo.
O ehu što ga osluškujem iz sebe O ehu tišine moje praznine A opet... Strah me riječima dodirnuti sebe Strah me da opet poslije misli Načeta u praznini mojoj ne zamre Tišina Ne mogu bez tišine A opet… Tišina je u praznini muk U neizrečenosti – muka k'o mali sam volio jesti zemlju zidove malom mi je zemlja prijala zidovi mogao sam se utješiti prašnjavim jezikom crnim ispod nokta mogao sam se najesti zemljom nagristi zidova dok mi ne rekoše da sam prerastao prljavo da ću oboljeti i umrijeti ako ne prestanem jesti zemlju gristi zidove
zidove moje kuće nosi zemlja ja okus njen pod nepcem njen pokrov moje nebo milion mojih ugriza-jedan njen ukućen sam je izdao vječnost virusa naslonom zidova za dobro jutro ispred vrata i gladan sam gladan ćoškovima
|
|
